Vežite se! Putujemo s korzetima kroz vrijeme…
Korzet je jedan od odjevnih predmeta oko kojeg su se stvorile mnoge predrasude u modnoj povijesti. Laka je meta modnih kritičara jer ga često promatraju zasebno; s odmakom od tijela kojem je nekoć ljupko pristajao. Njegova kruta struktura nalik rešetkastom oklopu djeluje poput srednjevjekovne sprave za mučenje – okrutne ali učinkovite. Korzet treba oblikovati ili čak preoblikovati tijelo, svrha mu je da bude čvrst i da sputava pa ga stoga neki smatraju štetnim i seksističkim odjevnim predmetom iz davnina. Zapravo, postoje prednosti nošenja korzeta koje su ujedno fizičke i mentalne.
Korzet može pomoći kod bolova u leđima i uspravnog držanja, što oslobađa napetost u vratu i ramenima. To nadalje može dodatno pomoći osobama koje imaju problema s glavoboljom i migrenom, pa čak i potpuno zaustaviti te bolove. Korzet također može smanjiti menstrualne grčeve jer stvara pritisak na područje abdomena koji olakšava bol koju grčevi uzrokuju. Nošenje korzeta pojačava samopouzdanje i poboljšava sliku o sebi; neka istraživanja ukazuju da nošenje korzeta može pomoći u sprečavanju depresije, napada panike, kao i tjeskobe – nošenje korzeta djeluje poput terapije dubokim tlakom jer pruža osjećaj toplog zagrljaja u kojem se osoba osjeća zaštićeno. Pritisak koji korzet stvara na područje trbuha suzbija simptome mučnine koji su povezani s depresijom i tjeskobom.
Postoje i negativne strane nošenja korzeta koje valja napomenuti, ali one se očituju samo u ekstremnim slučajevima agresivnog smanjivanja opsega struka. Nošenje korzeta nije opasno sve dok ga nosite na “siguran i zdrav” način. Korzet treba odgovarati vašem tipu tijela, a dok ga nosite treba pružati osjećaj ugodne i sigurne utegnutosti a ne uzrokovati nelagodu i bol.
Bez obzira kojoj strani naginjete, treba priznati da je korzet puno više od samog odjevnog predmeta i mnogi ljudi cijene korzete ne samo zbog načina na koji oblikuju tijelo, već i zbog majstorske vještine izrade kojom ih svrstavamo u odjevna umjetnička djela.
Rođenje korzeta
Korzet, kakav danas poznajemo, prvi je put nastao u 15. ili 16. stoljeću, ali korijeni mu sežu daleko prije. Čak 2000 god. PNE u drevnoj Kreti, Rimu, Grčkoj, Egiptu i Asiriji struk se vezivao pojasevima kako bi se postigao što uži izgled.
To nisu prakticirale samo žene, postoje dokazi da su i mladići također sudjelovali u takvom vezivanju. Ti odjevni predmeti vjerojatno nisu bili očvrsnuti kao korzeti modernog doba, već su to bili čvrsto omotani slojevi teških tkanina ili komada kože.
Tijekom 13. i 14. stoljeća čvrsto pripijeni odjevni predmeti na vezanje postaju vrhunac mode. Žene su nosile haljine s krutom tkaninom ušivenim u prsluke kako bi stvorile vitku siluetu, dok su muškarci nosili uski kaput koji se samodopadno pripijao uz tijelo.
U 16. stoljeću, korzet postaje popularan simbol bogatstva i društvenog statusa. Na francuskom dvoru Catherine De Medici zabranila je svojim dvorskim damama da imaju struk širi od 33 cm, te su korzeti dobili čelični okvir kako bi žene postigle željenu figuru.
- stoljeće označilo je povratak jednostavnijih odjevnih predmetena i pojavu fišbajna – ukrasnog komada drveta, kosti, bjelokosti ili metala koji se umetao u prednji dio korzeta i vezao vezicama. Fišbajn je u sebi mogao imati i skriven bodež, za samoobranu. Gledano suvremenim očima ti fišbajni, koji su uglavnom sezali od prsa do stidne kosti, djeluju vrlo neudobno. Služili su da osiguraju uspravno držanje, ravan trbuh i podignute grudi. Ekstremno dugački primjerci sigurno su predstavljali pravi izazov za sjedenje.
Fišbajn, 17 st. Francuska, bjelokost, Muzej umjetnosti Metropolitan
Kruti korzeti 17. stoljeća bili su neophodni odjevni predmet garderobe žena iz viših slojeva i služili su u više svrha. Oblikovali su tijelo i služili kao osnova na koju se postavlja odjeća. Također su služili za podizanje grudi ali i kao moralna potpora – žensko tijelo odjeveno u korzet bilo je tada dolično tijelo. Korzet je služio i u medicinske svrhe, osobito za djecu; i djevojčice i dječake oblačilo se u korzete kako bi im se osigurao ravan rast.
Korzet, 1660-1680, Nizozemska
Dok su korzeti u 17. stoljeću imali oblik obrnutog stošca, kako bi se stvorio kontrast između strogog kvazi-cilindričnog torza i raskošnih suknji , u 18. stoljeću korzeti su dizajnirani da podignu i oblikuju grudi,učvrste i podupru leđa i pomognu pri uspravnom držanju. Korzeti 18. stoljeća bili su bolje prilagođeni ženskom tijelu, udobniji i nisu otežavali disanje. 1800. god. modni trend je podigao odjevni struk do ispod grudi pa je i korzet tog doba primarno samo podizao grudi dok je stanjivanje struka bilo manje naglašeno. Kasnije tijekom 19. stoljeća, s promjenom mode mijenjao se i korzet pa je tako nastao model s prednjim fišbajnom i stražnjim vezivanjem kakav i danas poznajemo.
Kada razmišljamo o korzetu, najčešće si predočimo sliku njegovog pretjeranog utezanja iz devetnaestog stoljeća. Kružile su glasine da su se žene razboljevale i umirale od posljedica prekomjernog utezanja; da su čak išle na operacije vađenja rebara radi postizanja tanjeg struka. Te glasine nisu istinite. Iako je usko utezanje – gdje su žene pretjerano utezale korzete radi tanjeg struka – došlo u modu tijekom kratkog razdoblja viktorijanskog doba, nije bilo opće prihvaćeno. No sama činjenica da se uopće pojavio taj trend potaknula je satirične napise i crteže u novinama (od strane muškaraca, naravno) gdje je iskarikirano prikazano do koje mjere su žene spremne ići kako bi pratile modu. To je ujedno pomoglo i proširivanju ideje da su korzeti „nezdravi“ i „neprirodni“.
Otkrića u industrijskoj proizvodnji potpomogla su bolju izradu rupica za vezivanje i kopči, pa su se korzeti mogli bolje utezati bez oštećenja materijala. Oblik korzeta se izmjenio, proširio se u kukovima a završavao je 10ak centimetara ispod struka. Industrijalizacija je omogučila i jeftiniju i bržu izradu korzeta koji su tako postali pristupačniji širem tržištu.
Edvardijansko doba (1904.-1911.) donjelo je nove promjene u modi. Tanak struk ostao je popularan, ali korzet je sada podizao ramena i tako stvarao dugu kosu liniju s grudima i naglašenom krivuljom bokova – izgled poznat kao „Gibson djevojka“ . Za razliku od siluete žene viktorijanskog doba (koju se počelo smatrati nezdravom), novi ravni fišbajn nije štetio ženskom tijelu i samo je omogućavao uspravno držanje.
- godine, tijekom Prvog svjetskog rata, odbor ratne industrije zamolio je žene da prestanu kupovati korzete kako bi se metal potreban za izradu mogao koristiti u ratne svrhe. Taj potez osigurao je 28.000 tona metala koje su korištene za izradu čak dva ratna broda. 1940. godine pojavio se korzet “vesela udovica” koji se razlikovao od ranijih korzeta po tome što je radio razmak među grudima umjesto da ih spaja.
Na prijelazu 20. stoljeća, negativni stavovi prema korzetu došli su na vrhunac. To je otvorilo vrata dizajnerima kao što su Paul Poiret i kasnije Coco Chanel da glasno izjave da su „ubili“ korzet i time”oslobodili” žene sputavajuće odjeće. Ali bila je to jalova “pobjeda” u najboljem slučaju: žene su samo zamijenile svoje korzete za steznik koji je, iako manje sputavajući, još uvijek oblikovao njihovo tijelo kako bi odgovaralo određenom idealu.
Kako su desetljeća prolazila, steznici su se prilagodili trendu dječačkog izgleda 1920-ih, valovitoj krivulji 1930-ih, oštrim linijama 1940-ih i ženstvenom pješčanom satu 1950-ih. Međutim, kada je drugi-val feminizma uzeo maha, u kasnim 60-im godinama, steznik je počeo izlaziti iz mode.
U suvremeno doba korzisti se često mogu vidjeti na crvenom tepihu, u filmovima ili kao sastavni dio vjenčanica. Čini se to kao neobičan trend, posebno sada kada je feminizam opet u punom zamahu, no ovaj posljednji bedem mode prolazi suvremenu preinaku. Dizajneri ih vraćaju na modnu pistu i ulice ukomponirane s majicama, u obliku pojaseva ili kao majice s vezicama. Donje rublje koje se sada nosi izvana postalo je novi trend i često se može vidjeti na pozornici ili u vašem lokalnom dućanu.
S obzirom da je poimanje korzeta najćešće ona njegova ekstremna i prenaglašena verzija, korzet je vrlo lako postao fetišizirani odjevni predmet. Naše razumijevanje povijesne odjeće kreće od knjiga i muzejskih izložaka, gdje su korzeti prikazani kao grub predmet nalik spravi za mučenje. Ali, kao i u svoj odjeći, u njemu se živjelo i nije bio samo predmet konformizma, već dio odjeće prilagođen osobi koja ga je nosila – osobi koja ga je odlučila nositi.
Mi u La Bestii proizvodimo ručno sašivene underbust (koji ne obuhvaćaju prsa) korzete vlastitog dizajna i od kvalitetnih materijala sa sitotiskom branda.
